Karla: Pozdrav, djeco Bikini doline! Ja sam Karla, računalna vila. Uuuhh... (pjeva)... i moram vam ispričati čarobnu priču. Nekad davno postojala je intelektualno ograničena zvijezda koja se spremala našopati hranom.
Plankton: Hahaha! Ta budala ima gomilu hrpu rakburgera! Mislim da neće primijetit ako jedan odšeta, hahaha...
Patrik: Aah, treba mi još kečapa.
Plankton: Hm, koji rakburger odabrati? Ovaj? Ne, premalen je. Onaj? Ne, već je prožvakan. A onaj tamo – nedostaju simenke–– AARGH! Diži guzicu, ti budalo! Donesi mi leda, idiote.
Patrik: Gdje je taj glas? Gdje si?
Spužva Bob: Patrik?
Patrik: Oh, to si samo ti, Spužva Bob. Mislio sam da si ti ovaj ludi glas koji mi govori što da radim...
Spužva Bob: O, to je vjerojatno tvoja savjest––
Patrik: Što je to savjest? Jesu li loši?
Spužva Bob: Ne, savjest je mali glasić u tebi koji ti govori razliku između nečeg kaj je dobro i nečeg kaj je loše.
Patrik: Znači, trebao bi raditi ono što mi taj glas kaže?
Spužva Bob: To je pametna mala zvijezda.
Patrik: Hahaha...
Plankton: Patrik! Govori ti tvoja savjest...
Patrik: O, drago mi te upoznati, savjesti.
Plankton: Tako glup! Tako glup da prva stvar koju moraš napravit je kupit još rakburgera, ODMAH, RAZUMIŠ, JEL? Ajde, ajde!
Patrik: To će biti prva stvar koju ću napraviti.
Plankton: Da!
Patrik: Odmah nakon što obavim par zadataka...
Plankton: Ne! Ja san ovdi glavni i lijepo ti kažem – idi sad po rakburger!
Patrik: To je samo mala lista! Molim te, savjesti...
Plankton: U redu, graškomozgu, samo požuri.
Patrik: Broj jedan – dati pet svakome! Daj pet! Daj pet! Niski pet! Daj pet! Daj pet! Daj pet! Daj pet! Daj pet! Ooh...
Patrik: Broj dva – SLADOLED! Jedan dupli čokoladni uništavač kutnjaka.
Sladoledar: Jedan uništavač kutnjaka stiže odmah!
Plankton: Ne, ti mrziš sladoled, ti želiš samo rakburgere! Hej, ti! Otkaži tu narudžbu––
Patrik: Ohm. Ti mrziš davati pet, i sladolede... jesi li siguran da si ti moja savjest?
Plankton: Ja – ja – ja... ja sam apsolutno, sto posto tvoja savjest, jel––
Patrik: Hej! Zar ti ne raste nos kad pričaš laži, u bajkama?
Plankton: Ne, nosevi rastu samo kad izmišljaš istinu... vidiš?
Patrik: I ja isto želim izmišljati istinu... Pojeo sam balon s toplim zrakom za doručak. Nisam pojeo balon s toplim zrakom za doručak! I ja imam veliki nos! BORBA NOSEVIMA!
Gosti: JEEEE!
Patrik: Pardonček.
Plankton: Vrime je da pustiš savjest da ti bude vodič. Daj mi tu listu! Ne bi, ne bi ne bi – evo!
Patrik: Hej, ostao je još samo jedan zadatak – MORAM DATI PLANKTONU RAKBURGER!
Plankton: Oo, jee...
Patrik: Pitam se zašto sam htio dati Planktonu rakburger.
Plankton: A zašto ne Planktonu? On je takva dušica od čovjeka... I kao tvoja savjest, zahtjevam da baciš taj rakburger u otvor za poštu!
Patrik: Ja volim bacanje u otvor
Plankton: Ne tako jako!
Koraljka: Čekam da odem na plažu već cili tjedan...
Cure: Naprid, Laguna! Naprid, Laguna!
Plankton: Patrik! Molim te, odmah kreni za Planktonovim rakburgerom! Jel shvaćaš? (...) Aaah, koliko Planktona triba da bi se prominila žarulja... jedan...
Patrik: Oh, mislim da sada shvaćam... MORAM PRATITI TAJ RAKBURGER!
Plankton: Čekaj mene, ti rozi primitivac!
Patrik: Au!
Plankton: Au!
Franjo: Hej, pazi malo!
Plankton: Evo mumljavca...
Patrik: Eno Planktonovog rakburgera!
Plankton: Znaš što ti je činit.
Patrik: Znam? O da!
Plankton: Oooh, aaau... o, joj, nema rakburgera za Planktona, joj...
Patrik: Ja ulazim unutra!
Plankton: Ježim se od pomisli da stojim pokraj kitovih usta...
Patrik: AAARRGHH!
Plankton: Tiho, ti budalo! Probudit ćeš Koraljku.
Patrik: Ovo je ugodno.
Plankton: Majka je uvijek govorila da ću završit u kitovom trbuhu – ili zatvoru.
Gepetto: Tko to ide?
Patrik: Tko ide gdje?
Gepetto: Zovem se Gepetto. Ostanite malo––
Plankton: Nemamo vrimena za posjete, starče, samo pokušavamo pronać sendvič!
Gepetto: Sendvič? Ne, nisam vidio ništa takvo ovdje već mjesecima?
Patrik: Hej, Gepetto, što to držiš iza leđa?
Plankton: Jel to naš rakburger?
Gepetto: Ne, ooh...
Plankton: Aha, imam rakburger!
Patrik: Aha, imam periku!
Gepetto: Sine, oni kradu našu hranu.
Pinokio: Tko krade našu hranu? Daj da ih ja––
Gepetto: Riješi ih, Pinokio!
Koraljka: Oo, ne! Boli me trbuh na plaži. To nije zabavno! Ajme, kad bi barem prestalo!
Karla: Vaša želja je ispunjena. Ispružite svoju ruku...
Koraljka: Vaauu... što je sad to?
Karla: Za brzo olakšanje probave probaj „Žderi i isperi“, i isperite svu bol niz odvod... i mojeg glupog muža kad ste već kod toga.
Koraljka: Fala ti, ekstra jaki „Žderi i isperi“!
Gepetto: Pinokio, slobodni smo! AARRGH!
Plankton: Ne brini zbog rakburgera, Patrik. Osobno ću ga odnijet Planktonu, kao dobra mala savjest. Savjest: Oo, hej, Patrik! Patrik: Moja savjest? Plankton: Tvoja što? Savjest: Da, ja sam tvoja savjest, ali sam zaspao... Patrik: Pa, ako si ti moja savjest, savjesti... tko je onda to? Savjest: To je buba! Zgazi je! Plankton: Ne–– Karla: I svi su živjeli sretno do kraja života! Zato do sljedećeg puta to je–– Plankton: KARLA! Karla: ... računalna vila. Nadam se da će vam se snovi ostvariti. Pripovjedač: Neka vam se svi snovi ostvare. Pinokio: Daj ih, stari! Pusti mene! Pusti men––