Spužva Bob Skockani community
Advertisement

(Epizoda započinje i vidimo Spužva Boba i Patrika kako leže na travi.)

Spužva Bob: Aaah. Uživaš ti v promatranju oblaka i razmišljaju o tome na kaj sliče?

Patrik: Da. Smiruje moje unutarnje demone.

Spužva Bob (pokazuje prema nebu): Joj, pogle ovaj oblak! (Vidimo oblak koji izgleda kao Luna.) Zgleda ko Luna.

Patrik: Meni ne. Uh, pogledaj onaj oblak! (Pokazuje običan oblak.) Izgleda kao... hm, m, um... ček, ček, ček... hm... čekaj, dolazi mi... kao... oblak.

Spužva Bob: Hm, pa da. Hej, pogle onaj! (Vidimo oblak koji izgleda kao g. Kliještić i kliještima gnječi oblake u obliku dolara.) Zgleda kak gospon Kliještić!

Patrik: Naravno. Hm... tko je gospodin Kliještić? A ovaj oblak izgleda poput leteće kuće na splavi! (U zraku vidimo ogromnu kuću na brodu obasjanu zelenom svjetlošću iz koje izlazi gust crn dim.)

Spužva Bob: Hm, Patrik, mislim da to stvarno je leteća kuća na splavi! (Kuća prekriva svijetlo nebo tamnom bojom i odjednom staje. Iz motora suklja dim, pa se prevrće. Kotač se prestaje vrtjeti i leteća kuća pada na tlo uz glasan tresak.) Kaj je to, Patrik?

Patrik: To je zasigurno jedna od onih lažnih ukletih kuća, znaš, za male bebe.

Spužva Bob: Ne znam baš, Patrik. Ovo je stvarno strašno i sablasno.

Patrik: Čini se baš zabavno. Idem vidjeti! (Potrči prema ukletoj kući.)

Spužva Bob: Patrik, čekaj! (Potrči za Patrikom.)

Patrik (smije se i pokušava popeti na brod, ali ne uspijeva. Zatim ugleda Spužva Boba): Hej, Spužva Bob, možeš me malo podići?

Spužva Bob: Um– (Patrik se popeo na njega.) Okej.

Patrik: Hura! Malo lijevo. (Spužva Bob ga pomakne nalijevo, pa se uspješno popne na brod.) Malo pomoći? (Spužva Bob ga podiže.) Hajde, ljenčugo!

Spužva Bob (penje se): Aaaj...

Patrik: Pogledaj ovo mjesto, tako je otrcano! Pogledaj ovu bezveze bravu. (Spužva Bob se približi kvaci za zvekirom u obliku lubanje koja zasikće na njega. Spužva Bob se nervozno nasmije.) Pogledajmo unutra.

Spužva Bob: Ne znam baš, Patrik.

Patrik: Ajde, ponašaš se djetinjasto. (Otvara vrata, a Spužva Bob ga slijedi.) Vau! Ništa posebno! (Vidimo raskošno predvorje. S neba zatim pada munja na pod, a Patrik prilazi antiknom kaležu sa skupinom očiju obloženih paučinom. Uzme jedno oko.) Ali, pazili su na detalje. (Patrik vrati oko i ode dalje. Spužva Bob ugleda sve oči kako istodobno trepnu i gledaju u njega i nervozno ode dalje. Zatim vidimo Patrika kako gleda zid sa slikama duhova, dok samo jedna pri dnu pokazuje cvijeće.)

Patrik: Huh. Uopće nije strašno.

Spužva Bob (gleda sliku cvijeća): Hej, ovo je lepa slika. (Cvijeće se pretvori u zmije koje uđu u Spužva Boba koji počne trčati naokolo vrišteći.) Aaaa! Aaaa! UPOMOĆ! Aaaaa!

Patrik: Jesi nešto rekao, Spužva Bob?

Spužva Bob: Joj pazi. (Počne se tresti, a zmije odu na sliku i opet se pretvore u cvijeće.) Aaaj–

Patrik: Hej, Spužva Bob, pogledaj ovo!

Spužva Bob: Aa... okej, dolazim. (Odlazi u prostoriju, gdje se može vidjeti mnoštvo slika i zapaljene svijeće na zidovima. Patrik gleda u paučinu s nekim paukom na dnu.)

Patrik: Čak su i pauci lažni. Volio bih kad bi nešto iskočilo iz ormara. Na primjer, velika dlakava ruka. (Ogromna plavičasta ruka izađe iz ormara i zgrabi Spužva Boba k sebi.) To bi bilo strašno. (Spužva Bob vrišti u ormaru.) Ali u ovo mjesto nije uloženo puno novca. (Ruka vraća Spužva Boba, potresenog do kože. Čak su mu i oči razdvojene.) Ali bilo bi super, zar ne?

Spužva Bob: Da, to bi bilo... (proguta) ... supač. (Čuje se muzika.) Patrik otkud dolazi ta glazba?

Patrik: Mislim da dolazi od onog tipa. (Vidimo veliku raskošnu sobu i duha kako svira orgulje, dok munje padaju s neba.)

Lord Poltergeist (okreće se): Tko se usuđuje doći u moju ukletu kuću na splavi? (Opet sijevne munja, a lord Poltergeist se približi Spužva Bobu i Patriku.)

Patrik: Mi.

Lord Poltergeist: Da? A kakve se vi to zvjerke?

Patrik (prilazi mu i otvara njegova usta): Pogledaj ove detalje u njegovim ustima! Sve pokvareno i sluzavo, zar ne? (Lord Poltergeist izdahne i njegov dah šokira Patrika.) Zadah mu je nevjerojatan, jako... Kosa mu je vrlo... autentična, prljava (pomiriše ju) i smrdljiva. (Zgrabi lorda Poltergeista za bradu.) A pogledaj kako je izrađen mehanizam za čeljust. (Trese usta gore-dolje.) Izvrsna kvaliteta građe. (Napušta čeljust.) Očigledno je lutka ili robot. O, zasigurno smo u nekom od onih otmjenih predvorja pizzerija gdje se nalaze roboti koji pjevaju.

Lord Poltergeist: Roboti? Lutke? Predvorje pizzerije? (Naljuti se, pa se oko njega pojavljuje jaka vatra.)

Patrik: Otpjevaj nam nešto, robote!

Lord Poltergeist: Što? Da vam pjevam?

Patrik: Umm, ops. Skoro sam zaboravio. (Vadi kovanicu.) Radiš na kovanice, zar ne? (Ubaci mu kovanicu u usta. On je iskašlje i uzme je u ruku.)

Lord Poltergeist: Hm, znači htio bi da ti otpjevam pjesmicu, ha?

Patrik (klima glavom): Mh. Aha.

Spužva Bob: Ne morate se mučiti, gospon.

Lord Poltergeist: I ne vjerujete da sam pravi duh, jel tako?

Patrik: Ne.

Spužva Bob: Ja mislim da jeste, gospon gusar.

Lord Poltergeist: Oh, oh, oh, otpjevat ću ti ja pjesmu. Pjesmu koja će biti tako strašna da ćete povjerovati da sam duh! (Na rukama mu se pojavi plava svjetlost i usmjeri je na Spužva Boba i Patrika, koji se jako opeku.) Hahahahha...

Patrik: Oh, ova predstava će biti izvrsna.

Spužva Bob (nervozno): Da, izvrsna. (Desna ruka se odvoji od ostatka njegova tijela i padne na tlo.)

Lord Poltergeist: Idemo, prsti! (Pojave se dvije bijele rukavice i zasviraju, a zatim iz orgulja izađu tri duha različitih boja i počnu pjevati.)

Duhovi: Jo, ho, ho, jo-hooooo...

Patrik: Dobri su.

Duhovi (pjevaju): ♪Zlodusi smo on, on i ja. Skrivamo se ispod valova. U lijesu spavamo najljepše, na jastuku od paukove mreže. Zlodusi smo on, on i ja. Skrivamo se ispod valova. Crne halje nosimo, ali bez cipela... jer nemamo stopala. (Lord Poltergeist baca cipelu i počne držati ritam udarajući nožnim kostima o pod.) ♪Strašiti naša je zadaća, dok ne iskočite iz gaća. Oči i mozak dobro hranimo, pijemo iz luka hrđavog. Ne volimo stvari poput puževa... ♪ (Lord Poltergeist odnekud uzima Slavka i skine mu oklop.)

Spužva Bob (panično): SLAVKO!

Duhovi: ♪Volimo mačke s devet repova! (Vidimo mačku s devet repova.)

Mačka: Mijau! (Spužva Bob i Patrik plješću. Prilazi im lord Poltergeist.)

Spužva Bob: Aaaaaaaaa!

Lord Poltergeist: Vjerujete li sada da smo duhovi, a?

Patrik: Gdje je moja pizza? Kakva ti je to pizzerija koju ti vodiš ovdje?

Lord Poltergeist: Pizza? Dat ću ta tebi pizzu! (U zraku stvara pizzu i daje ju Spužva Bobu i Patriku.)

Patrik: Napokon! (Otvara pizzu i vidi inćune na njima.)

Inćuni: Mip! Mip! Mi-mip! Mi-mip! Mi-mip!

Spužva Bob: Aaaa! Inćuni! (On i Patrik se počnu klanjati.)

Spužva Bob & Patrik: Vi ste pravi duhovi! Vi ste pravi duhovi!

Lord Poltergeist (smije se): Napokon ste povjerovali, a? Vi skorbutni mornari!

Spužva Bob (uspaničeno): Vjerujemo vam.

Patrik: Molim te, nemoj me ubiti sa laserskom zrakom koja ti je u očima, gospodine robotski duše. (Stavlja Spužva Boba ispred sebe.) Uzmi mog najboljeg prijatelja umjesto mene, živio je ispunjen život! (Patrik počne plakati u strahu, a Spužva Bob je iznenađen, ali ostaje miran.)

Lord Poltergeist (sarkastično): Divan ti je prijatelj.

Spužva Bob: A zakaj ste došli v Bikini dolinu, o vi moćni, veliki gusari?

Lord Poltergeist: Aaah, dobro je što si to pitao. Inače dolazim u grad kako bi, aaah... (zumira se njegovo lice i strašne zelene oči) ...strašio narod i... (u očima se vide zelene siluete kako vrište od muke) ...porobio njihove duše kako bi bile vječno mučene, hahahaha! (Počne se smijati kao manijak, a zatim se smanji i smiri.) Ali mi je pukla brtva glave motora.

Spužva Bob: Ooh, nisam znal kak duhovi imaju brtve v glavama.

Lord Poltergeist (srdito): Nemamo mi, tupane! Pokvario nam se motor. (Otvara sobu za kontrolu i zakašlje od gustog dima.) Hej, Karlo, jesi li uspio izvaditi brtvu glave motora?

Karlo (dolazi do vrata): Izvolite, šefe. (Predaje mu brtvu koja se savija.) Izgleda ko da ćemo trebat novu. (Lord Poltergeist zgrabi brtvu i odlazi do Spužva Boba i Patrika.)

Lord Poltergeist: Hej, možda biste vas dvoje budalaša... hm, finih gospodina, mogli nabaviti novu?

Spužva Bob (proguta): Um, m-m-mi?

Lord Poltergeist: Da. A kao mali poticaj kako biste se vratili... (podiže Spužva Boba i Patrika) ...uzet ću vam duše kao polog, hahaha. (Iz njihovih tijela lord Poltergeist iscijedi „duše“ – narančastu tekućinu – i stavi ih u boce. Zatim stvori kovčeg s blagom pun zlatnika, uzme jedan od njih i da ga Spužva Bobu.) Lord Poltergeist: Evo ti sjajni zlatnik kako bi kupio brtvu. Ako uspijete, možda dobijete još jedan. Ako se ne vratite za 24 sata, vaše duše će biti moje i postat ćete dio moje mrtve posade! (Odlazi do kalendara i nešto broji.) Da vidimo, tri tjedna od utorka... ZAUVIJEK!

Spužva Bob: Jel smijemo sad otrčati s vašeg broda vrišteći od užasa?

Lord Poltergeist: Pa naravno.

Spužva Bob: Patrik, nakon tebe. (Dvojac otrči s broda vrišteći od užasa.)

Lord Poltergeist: Kakav pristojan mladić. (Scena se mijenja i vidimo Spužva Boba i Patrika koji i dalje trče. Zatim se zaustavljaju kod štanda sa sladoledom.)

Spužva Bob: Jednu kuglicu, prosim. (On i Patrik ližu sladoled. Zatim opet potrče vrišteći od užasa i upadnu u Rakovu poslasticu.)

Spužva Bob: Duhovi! Duhovi! Kuća na splavi! (Počne plakati, dok Patrik nešto nerazumljivo mrmlja. Dođe do stola gdje neki gospodin jede rakburger.) Joj, joj, joj, joj... (Patrikov jezik zarobi njega i Spužva Boba.)

Frane: Hej, ovi su skroz ponoreli! (Kupci ustaju i napuštaju restoran od užasa, prevrćući stolove. Iz svog ureda izlazi g. Kliještić.)

Kliještić: Kakva je to strka? (Ugleda stanje u restoranu i šokira se.) AAAAAA! Vratite se! (Počne plakati, zatim odlazi do Spužva Boba i podiže ga.) Spužva Bob, otopit ću te ka šumeću tabletu! Šta si to naumija?

Spužva Bob: Gospon Kliještić, bilo je grozno. Imali smo strašan susret s duhom!

Kliještić: Ča ste imali?

Spužva Bob: Bavili smo se svojim poslom i onda je kuća puna duhova pala s neba.

Patrik: I bila je puna duhova. Pravih, ne lažnih! (Kliještić mu pusti jezik koji ga udari i odbaci natrag.)

Spužva Bob: Kapetan duhova nam je dal zlatnik i rekel da kupimo brtvu za glavu motora, a onda nam je uzel duše i stavil ih v boce! I rekel je da bu nas pretvoril u duhove! Morate nam pomoći, gospon Kliještić, osjećam se tak prazno bez svoje duše...

Kliještić: Jesi li reka... zlatnik? (Uzme ga.) Da ga vidin. Izgleda ka pravi, Boga ti... (Pomiriše ga.) Vonja ka pravi. (Zagrize ga, a dva zuba mu ispadnu. On izađe van i uzme brtvu iz Franinog motora.)

Frane: Ej!

Kliještić (vraća se s brtvom): Okej, idemo vidjet te duhove, diečki! Uvatit ćemo ih i uzet in svo zlato!

Spužva Bob: Ali gospon Kliještić, mi ne znamo nikaj o istjerivanju duhova! (On i Patrik se počnu tresti od straha. Zatim čuju čudan zvuk, koji ustvari proizvodi Lunin novi izum.)

Luna: Uvatit ću ih ja za vas! Bit će lako s mojin novin uređajen za detekciju i 'vatanje paranormalnih stvorenja.

Kalamarko: I slučajno si ga ponijela sa sobom u Rakovu poslasticu?

Luna: Naravno, tražila sam gremline u frapeu. (Skenira svoj frape.) Ne, nema ih.

Kliještić: Izvrsno, to smo sredili. Idemo uzet malo zlata duhovima!

Kalamarko: Zašto mislite kako ću sudjelovati u vašim pustolovnim nebulozama?

Kliještić: Ma daj, Kalamarko! Razmisli samo što bi ti zlatnici mogli napravit za Rakovu poslasticu, a? A moga bi ti kupit sobu za odmor o kojoj stalno kukaš–

(Kalamarko ga više ne sluša, nego se zamišlja u lijepo uređenoj sobi, gdje sjedi na stolici i čeka svoj burito da bude gotov.)

Kalamarko: Okej, pristajem.

Kliještić: Super! Više ruku, više zlata. I, šta kažeš, Spužva Bob, jesmo li spriemni?

Spužva Bob: Jesam, ali samo kak bi vratil dušu.

Kliještić: Ma kome triba duša kad je bogat?

(Scena se mijenja i vidimo petorku kako ulaze u glavnu prostoriju.)

Spužva Bob: Iiih, evo nas. (Munja zabljesne i zamrači prostoriju.) Malo je strašno, ha?

Luna: Izgleda ka da niko nije živija odi jedno vrime.

Patrik: Jedno? Sigurno je duže od toga.

Kalamarko: Ma ja ne vidim nikakve duhove. (Odlazi do slike seljaka i njegove žene.) Ovdje je samo hrpa neukusnog starog namještaja i dosadne reprezentacijske umjetnosti. (Seljak odjednom oživi i pojede glavu svojoj ženi.) Ha?

Spužva Bob: Poglejte, gospon Kliještić. Zlatniki!

Kliještić (oduševljeno): Aaaa! (Pojuri prema njima brzinom svjetlosti i počne ih lizati.)

Spužva Bob: Ja to ne bi diral na vašem mjestu, gospon Kliještić. To zlato je sigurno puno bakterija duhova.

Kliještić: Ne budi smišan, Spužva Bob. Ne postoje stvari ka šta su bakterije. (Uzima vreću i napuni je zlatnicima.) Ruke u zrak, Kalamarko! (Baca vreću na Kalamarka, koji padne na pod.)

Kalamarko: Aaaau!

Kliještić (opet puni vreću): E, Patrik, lovaj vreću!

Patrik: Lovaj– (Ne stiže reći do kraja, jer ga vreća pogađa i baca na pod.)

Kliještić: U redu, idemo dok je ulov dobar. (Njegov oštar pogled zahvati zlatnik na dnu škrinje.) Uh, čini se da mi je jedan promaka. Uh, čini se kako je zapea, aaaa... (Iz škrinje izlazi lord Poltergeist – ispada da je zlatnik bio na njegovoj kapi.)

Lord Poltergeist: Tko se usuđuje dirati moje zlato? (Kliještić drhti zbog njegove ljutnje, ali u situaciju upada Spužva Bob.)

Spužva Bob: Joj, to smo mi, gospon duh kapetan. Donesli smo novu brtvu kak ste i tražili. (Predaje mu brtvu.) Pa, ak vam nije teško, bute nam možda vratili naše duše... možda...?

Lord Poltergeist: Dogovor je dogovor, a ja sam čovjek od riječi. (Daje mu bocu, Spužva Bob je otvori i ubaci tekućinu u sebe.)

Spužva Bob: Jaaj, baš mi dobro paše.

Lord Poltergeist: Gle, duša, lovi!

Patrik: Ponovno? (Boca s dušom ga pogodi u glavu. „Duša“ se razlije po podu.) Moja duša! (Počne lizati narančastu tekućinu.)

Lord Poltergeist: Hahaha. To nisu bile više duše. To su bila dva stara soka od naranče koja su predugo stajala na suncu.

Patrik: Učinilo mi se malo plosnato.

Spužva Bob: A kaj je s našim pravim dušama?

Lord Poltergeist: Nikad ih nisam ni imao. Svatko zna kako ne možeš uhvatiti divlju dušu. Pa, sad kad se to riješilo, i dalje imamo problem... (uočava Kliještića, Patrika i Kalamarka kako bježe s vrećama punim zlatnika) ... moga zlata! Stani! Nitko ne može dirati moj plijen i proći nekažnjeno.

Kliještić: Pfft! Ne bojin se ja vas duhova, vi ste samo zrak. Zgrabite vreće i za mnom, diečki! (Kliještić otvara vrata, no to je zapravo praznina u tijelu lorda Poltergeista, u koju vreća odmah uđe, a Kliještić se nakratko uhvati za vrata ali zatim i on biva usisan). NEEEE!

Lord Poltergeist: Dobrodošli u Prazninu, ahaahah! (Počne se smijati, a Patrik i Kalamarko su u panici.)

Patrik: Izbavi me odavde! (Praznina usiše Kalamarka, a zatim i Patrika koji je pokušavao pobjeći.) Neee!

Kliještić (lebdeći kroz ništavilo): Hmmm. Ovo je limb. Pa, barem imam vriću zlatnika s kojom ću provesti vičnost. (Grli vreću.) Uuh, moram na zahod! (Hvata se za hlače, a zatim uočava wc.) U, imam sriće, kemijski wc. Ča je ovo? (čita) „Ubaci zlatnik“. (Šokira se.) Neeeeeee!

Patrik (lebdi): Uuh, ova praznina je tako opuštajuća. (Na glavi mu se pojavljuje krafna.) Hej, pa ja imam krafnu na glavi. Dođi! (Pokuša je dosegnuti, ali glava se uzdigne.) Dođ! Ej! (Opet pokuša, ali ništa.) Ma dođi ovamo! (Opet pokuša, i ljutito viče.) Zašto mi se to događa?

Demonska krafna (oživljava): Dobrodošao... u svoju najgoru noćnu moru. (Patrik šokirano viče.) Hahahaha! Hej, glupane, zar me nećeš pojesti?

Patrik (smireno): Neću. Ne volim krafne bez punjenja.

Krafna: Pa, kakve onda voliš?

Patrik (misli): One s mrvicama.

Krafna: Aaah. Voila! (Stavi si mrvice.)

Patrik: Ne, s čokoladom. (Na krafni nastane čokolada.) Ne, perec. (Krafna postaje perec.) Ne, ne, ne palačinke. (Krafna se pretvara u palačinke.) Ne–

Krafna: Hej, izaberi nešto kako bismo nastavili s tvojim vječnim mukama!

Patrik: Htio bih... rakburger, s krastavcima, kečapom... (krafna postaje rakburger) ...i možda, čekaj... (krafni curi kečap niz njegovo lice)... znam, čekaj, htio bih... krafnu bez punjenja.

Krafna (viče): NEEEE! NEEE!

(Scena se mijenja i vidimo Kalamarka u praznini.)

Kalamarko: O, izvrsno. Baš me zanima koja je moja vizija vječne patnje. (Pojavljuje se ogromni demonski Spužva Bob, kojem je Kalamarko na nosu.) Da, naravno.

Divovski Spužva Bob: Bok, sused. Hahahahahaha...

Advertisement